Snjegovi ...

Jedne zime mrav je isao na put.Veliki je snjeg padao.

Ali sto ako ? - upita vjeverica.
Ah ah sta ako promrlja mrav...u trenu i tuzan i ljut sto mozda vjeverica nece biti na putu zajedno sa mravom.

Vjeverice pa zar ces dozvoliti da mi suze slede po toj hladnoci od tuge za tobom ? - upita mrav

-Mrave ti si zaista idiot ako mislis da cu ici bez tebe ... - odgovori vjeverica mravu jos nesigurna u svoj put sa mravom.

Oh ... kaze mrav, pa kako da te pustim , ako treba ostavit cu i sumu i travu ispod naseg drveta samo bez tebe necu vjeverice.. - kaze mrav tiho i otuzno.

Sjecas se vjeverice jednom kad sam ti pricao ako je to zaista tako brda cemo pomicati...
Sjecam se uh..kako se nebi sjecala - kaze vjeverica, - tog osjecaja nedostajanja koji prelazi u fizicku bol..tu negdje..znas vec gdje mrave
- Oh da ..znam vjeverice..odavno ti nekrijem to mjesto na grudima - rece mrav glasno, siguran u svoje rijeci.

I izvini vjeverice netreba da se ljutim na snjeg i na vjetar i na tebe - rece mrav sa suzom u oku.
- pssst kaze vjeverica...oprosteno ti je...
zurim ti se vjeverice..moram da odem do medvjeda da odem na jos dva kraja sume, hoces me cekat? - upita mrav.
- znas da sam ja uvijek tu - rece mu tiho vjeverica..

Idem al vracam se brzo, cekaj me ! - uzviknu mrav dok je trcao medvjedu.
I dok je trcao da se vrati...sjetio se da je zaboravio reci vjeverici jednu vrlo vaznu stvar.
Htio joj reci da je voli i kad veliki snjegovi padaju...da je puno voli....
....da je voli najvise na svijetu...

- 23:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Nova

Sad si
sigurno u toplini nekog alkohola i u blizini nečijeg
zagrljaja...tamo gdje još sigurnije pripadaš...tako valjda
treba i bit...da smo tamo gdje i trebamo bit, svako na svom
mjestu...baš kao i naša srca...to gdje su nam skriveni djelovi
mozga i lude pameti zaduženi za sve one misli i primisli...samo
mi vazda znamo...duh nam nitko ne može uništit,želje
promijenit, zamišljanja izbrisat,odvažnost umanjit,traženje u
sebi i drugima zabranit...zato su moje misli široke ko more
kad ga gledaš daleko prema horizontu i ne znaš gdje
završava...zato mi vjetar u kosi donosi uvijek neke nove mirise
od kojih neke zavolim i zapamtim...zato mi riječi koje dijelim
s tobom zvuče dobro...ko neka dobra stvar koju čuješ prvi put
pa ti se svidi...jer su u našem aranžmanu...imaju neki svoj
ritam...još neodređen, ali dobar...neku svoju rimu koju drugi
neće nikad znat ni razumjet...samo ti , da u toplini svoga doma
,gdje pripadam...ove misli i riječi koje ih prate... pripadaju
tebi...stangers in the night..a što se srca tiče...po onoj omnia mea mecum
porto...ja svoje nosim sa sobom...pa što bude,jedino sa mnom i
pripada,samo je uz mene na svom mjestu...i treba mi i slušam
ga...i opet pa što bude...pogreške nam mogu bit i
prilike,prilike nam mogu dat neku novu dimenziju, ali nećemo
sad sve isfilizofirati i predimenzionirati...jer to bi bilo
trivijaliziranje i kraja i početka...a to nećemo zar ne...samo
ćemo u optimizmu bez granica ,a glede i u svezi nove nam
godine,konstatirat slijedeće...dakle jedino što ti želim
reći,darling ,glede nove , a da bude kratko i jasno i da se nas
tiče...u ritmu je pianoforte,onom našem...a ide ka
crescendu...i stane u jednu rečenicu uz,naravno,poljubac...
:draga,tek je dvanaest sati... zar ne...


Ponekad ne znam što bih da ne postoje
ove tri točkice koje nekad život znače i govore
više od riječi ispred i iza njih i uvijek
ostavljaju sve mogućnosti otvorene, moguće,
široke,raznolike ,šarene i razigrane...takvu ti
novu želim...sasvim otvorenu,posve
moguću,bezgranično široku u svojoj
raznolikosti,u bojama koje voliš i
zamišljaš,razigranu kao djeca...

- 23:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ogledalo duše...



To ne govorim nikom...
A krivim sebe za sve što se da
Glas... sa tvojim likom... tu se negdje mota....
- 01:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Posljednji cjelov

Ponekad je potrebno stoljeće da riječi dobiju pravi smisao,i sekunda da izadju napolje. Riječi davno napisane, tek sad dobijaju značenje...


I što kad te nema
kome prići...
blaga je riječ u tmini
ispačenom tvom tijelu starinskom
ni dažd, ni psalam
blaži nemogu biti...

Znam da češ reći da sve je brod bez timuna
i da tijelo nosi neka tuđa bura...
ma pusti tijelo neka ono spava
laki pokrov ono sada ište,
još samo dva su udarca štapa do kraja
još samo nočas pričat ćeš mi priče...

Nesrami se tišine, (moja bako)
samo s tobom ono znači više,
mi znamo s čim se tvoja duša spaja
i kom' i kuda ide...


Tvoj prvi Unuk
- 23:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Zaboravi

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži ... i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno ...,
I noći zaboravi ...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne ...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio ...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,
I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi ...

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali ..., imali ...
Zato ... Zaboravi.

Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već dragana, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako,

I znam da možda i boli, ... ali pokušaj,
Molim te, .... pokušaj ... zaboravi !

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me srećeš prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži ... i zaboravi ...

Rade Šerbedžija
- 22:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Dobar gost

Nehranim sujetu...ako još uvijek čitam tvoj horoskop prije moga..
samo želim znati dali si sretna ovih dana..
I to što me mrzi...što me mrziš...ma nije to mržnja..
samo tvoj svijet da ostaneš čvrsta. Nikad ti nisam zamjerao na tome..
Ni onda kad si me prezirala..ni onda kad mi je stavljen znak zabrane pokraj tvog Imena..
pokraj tvog grada...ako gradovi uopće išta znače..


Ja znam da ćeš doći...kao stari gost...
pričati ćeš glasno i ponosno...kao uvijek...
ja ću biti tih..i ćutati ću u sebi...kao uvijek...
dok budem pratio ovo stoljeće koje smo izgubili...
još dok smo bili djeca...
- 22:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Fališ mi

"Uvijek je teže onome koji ostaje...kao da se zrnca tuge pogube na isprekidanim kilometrima
bijelih linija onoga koji odlazi pa mu je za tih par zrnaca lakše..."


S tobom bi mogao šutati satima...Ležati nepomičan godinama..kao vino ostajalo.
I šta mi je sreća. Vidjeti te nakon stoljeća i shvatiti da nikad ljepša bila nisi.
Uhvatiti korak s tobom niz korzo nepoznatnog grada nakon skoro desetljeća...
Rekla si kao da sam jučer bio tu, ništa se promijenilo nije.
Ono tvoje "Fališ mi" prosto...prosto kao Praštanje...
Suzu si duboko skrila iza osmijeha. Dobro znaš da ti ne pristaje. To bi bila izdaja.
Osim meni koji znam da nije tako.

I šta mi ostaje osim tvog imena koji odzvanja u grudima kao samostanska zvona
na brdu iznad tvog kraja...Preostaje mi jedino da zaronim u tvoje kose svaki put
kad zaklopim oči. Tamo sam najsigurniji...

Fališ mi...Večeras...
- 22:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Upravo tako

Probudio sam se toga ranog jutra...bez kave i zaključao za sobom vrata. Oprao sam jučer auto i sve sjaji osim dvije ogromne mrlje golubove
na prozoru od mojih vozačevih vrata...nemoš' gledat.Ništa strašno rekoh i pobrišem.
Danas , dogovor u 8 ispred trga.Došao kolega u 8.30...opet me zezn'o
Zbog njega kasnim na sastanak...Konačno krećem na put ali prije toga moram samo skoknut do banke da
zamjenim novac. Uzmem broj. 187. Jos 15 brojeva a 5 šaltera..kontam brzo ću..i brojim ..
184..185...186...(OTP banka)..vidim počele se nešto komešati službenice..dovraga pa baš na moj broj?!
Šta je bilo ? PAO SUSTAV.Idemo dalje...Više nerazmišljam suvislo.
Na put 400km dug. Imam planirano da vidim 4 ljudi. Dolazim na odredište, zovem jedno nejavlja se...
zovem drugo ugašen telefon, zovem treće NEMOZE...dodjem do 4 ovaj nema ništa sta ja hoću !!!
Kakav dan..idem kući...prolazim kroz zeleno u nepoznatom gradu na nepoznatim semaforima i zamalo
se nisam slupao jer nisam poštovao prvenstvo prolaza sa desno strane(naime i njima je bilo zeleno).
Kroz sve to svadja sa "najmilijima"...kao nikad !. Dobro rekoh konačno sebi..prodje i ovaj bolesni dan..
Hajde da napravimo narudžbu za sutra prije spavanja..i pravim jedno pola sata..kad odjedanput moj kursor miša se zaledi
na sred ekrana ?!. DA, otkazao miš taman kad sam išao na SAVE AS...
I da priča bila bolja ulazeći u svoj grad nigdje nikog na cesti osim baš NJE koja je grlila
svog novog dečka oko struka...baš kao sto je nekad grlila mene...dovraga...vrijeme mi je leći...i sve fino prespavati...
- 23:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Tvoj Netko...

Večer je prostrla svoj tepih sentimentalnosti. Već dugo rominja kao ona kišica koja ne prestaje ove zime...
Od one vrste od koje čovjek nepokisne a ipak sasvim dovoljna da se osjećaš pokisao.

Kada sam te prvi put vidio nisam gledao mnogo. Drugi put sam te gledao jer mi je bilo dosadno.
Treći put kad sam te ugledao zaljubio sam se.
Nikad neću znati koliko je dovoljno da se zapleteni prsti raspletu...a tek sam neuk
kada nemogu shvatiti tren kada su vječno zapleteni.
Kažu stari..nema tu pameti...
Rekao sam ti da si vještica...da ti se boje zjenica mjenjaju ovisno o raspoloženju...
mada nikad nisam sreo nekoga tko i od tuge smije se od smijeha.
Rekao sam ti da su ti ruke Majka i da ću te po tome pamtiti...
Rekao sam ti da si zmija jer se nitko nezna okovrčati topla oko mog nagog tijela kao tvoje tijelo...
Rekao sam ti da si Žena...ma koliko divlja bila..


Rekla si mi da me voliš... i da si mi zahvalna...
Da sam ti dobar gost i da se netrebam pozivati kada dolazim...
Pamti me po čokoladama koje sam birao svaki put kad bih kročio u tvoje carstvo zidova.

Ja sam tu nevažan...mene samo bogovi šalju da budem blizu tugama...Da im poklonim nježnosti dok se neskupe
snage za nove ljude. I za iste ljude u drugom danu.
Rekla si mi da nisi nikad plakala...I da sam sretnik koji je našao biser pod školjkama tvog oka, u tvome moru...


Ja sam tu slučajno... prolaznik koji će zagrliti svaku tugu koja mu ide u susret.
Izdajnik koji će prvi izvjesiti bijelu zastavu iznad
vlastite zastave Srca.
Ja sam tu da budem nebo ispod kojeg ćes se sakriti, da budem stranputica svih tvojih puteva kojim ćes kročiti.
Ja sam samo tu da budem rame. A netrazim ništa...osim čase prokuhanog vina...
...i nasmijanog karmina na tvojim usnama...


- 23:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Zvao se Lesi

Čovjek kažu ima samo jednu pravu ljubav...
Ali jedno im je zajedničko..uvijek to shvatimo tek onda kad je izgubimo...


Vozio sam te noći prebrzo, krivudavim poznatim cestama kraja.
Ušuljao sam se u vlastite misli neobazirući se na borove koji su prolazili pokraj mene
svemirskom brzinom. Samo meni poznat ritam. Iznenada iza zavoja u trenu stvori se nešto što
me natjeralo da jedva zadržim cestu pod mojim gumama instinktivno reagirajuci da neubijem
to stvorenje koje mi se našlo na putu. Bio je to pas.
Utjerao mi je strah u kosti..ali ne od njega nego od događaja..što sam uspio sačuvati moj i njegov život..
Morao sam izaći iz vozila jer taj njegov pogled kao da mi je govorio "Oprosti", ili "Hvala"..
nemogu si to objasniti..vidio sam to..prišao mi je uzdignute glave, ali oborenog pogleda
sasvim dovoljno za flash u mojoj glavi..tako me je gledao i Lesi !
LESI ! ..dovraga..dugo nisam mislio o njemu..Te misli su bile tako nagle da su iznenadile
moje oči..umalo nisam zaplakao pogladivši tog mješanca i poželjevši mu laku noć...
Lesi je bio prijatelj sa kojim sam se družio od svoje šeste do svoje sedamnaeste godine...
Godine dječaka..provedenih na selu..Volio sam Lesija..
Kad je najteže bilo u godinama dječaka Lesi je bio tu..kraj mene.
Kad bih pobjegao u brdo daleko od ljudi gledao bih sa visine uplakanim očima male ljude
u podnožju, malene automobile, rijeku koja nepomično teče..Lesi je bio tu.
Pokraj mene..znao je da plačem. Tješio me svojom šutnjom .
Uzalud sam nekad i pokušavao pobjeći od njega, ali uvijek bi našao put da me prati..
Sve je znao. Nisu potrebne riječi. One nas samo posvađaju..
Tad nije bilo nikoga. Ni djevojke, ni ljubavnice, ni majke ni oca, ni prijatelja.
Ponekad samo Divljina, Ja i Lesi. Nitko više. Često puta. Tad sam bio najmirniji, najsretniji,
najbogatiji..Poželio sam te noći da samo na jedan dan bude tu gusta hrastova šuma, Dječak i moj Lesi.
- 11:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Stranac u noći

Tko si ti?
Zar netko tko čitav život nosi preda mnom masku pajaca a nitko ti nije dotakao
kapilare duše kao ja? Dobro...Igre jesu tvoje najjače oružje.
Odustajem...Neka druga ruka u mom kaputu mrsi mi prste...
Ova noćna svjetiljka već lagano se gasi. A gdje smo Mi?
Mi umiremo sasvim polako obogaćeni ljubavnicima, radom i okusima koje smo progutali...
Ti znaš da ću doći...Skriven medj mahovinom na koju ćeš položiti svoje nago tijelo..
skriven u slanoj kapi koja se preljeva preko tvojih bokova...Kada siđeš...
Zaboravi...

- 13:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Amajlija

Nikad nisam pretjerano vjerovao u vile i vodenjake.Nikad nisam
mislio da djecu donose rode i da ih odnose vještice i kućibabe.
Pa dobro možda horoskop, mada baš i ne jer su zvijezde tu.
Vidim ih svako veče za razliku od potonjih. Biti zvijezda.
Neznam jeli to praznovjernost ili nužda. Biti sretan?
Upoznaš puno ljudi u životu. Neki ti ne znače ništa. Neki te promijene.
Nikada ne znaš šta će se dogoditi. To može biti intenzivna veza ili najlakši dodir s nekim.
A ponekad taj netko uradi samo jednu stvar i učini te sretnim.

Te zime početkom stoljeća poklonila mi je keramički crveni prsten.
Da, u nekom noćnom zagrebačkom tramvaju koji je išao sa Trga na Trešnjevku.
Posljednji kojeg smo uhvatili te zime. Posljednji kojeg sam uhvatio te godine.
Jer rijetko navraćam u Zagreb. Kao što rijetko meteor okrzne Zemlju.
Imala ih je dva u džepu njenog dugog samotnog kaputa. Sjedeći jedno pokraj drugog kao stranci, ogledavajući Ilicu,
osluškivao sam škripu tramvajskih kočnica i njeno lupkanje dva crvena keramička prstena.
I čekao rastanak. Po tko zna koji put. Od godine do godine.

"Izvoli" - pruži mi crveni prsten.
"Hm, hvala" - rekoh.
" A šta će mi to? " - rekoh pomalo zbunjen poklonom, valjda što kao svaki praktičan muškarac
u tom trenutku u tom prstenu nije vidio ništa praktično ni vrijedno.
"Eh, Vi muškarci...!" - kaže mi Ena polubijesno u svom stilu.
"Hvala" - rekoh još jednom iz pristojnosti.

Kratak poljubac u obraz do nekog novog susreta godine nepoznate.Vraćam se u svoj rodni grad.
Priznajem, kada sam došao "doma" kratak poljubac mi je bio premalo. Dobro, još jedan...
cjelov..ovaj put na crveni keramički prsten na malom prstu na desnoj ruci..
Za miran san i za sreću na putu 750 dugih snježnih kilometara.
Priznajem...i bilo je tako. Kada sam parkirao automobil u dvorište ispred svoje zgrade u rodnom gradu nakon 8 sati
duge vožnje,taj crveni prsten se već bio prilagodio porama moje kože tako da ga nisam ni osjećao.Nije mi smetao.

Da ne pitaju ljudi.. vrijeme je da ga skinem. I stavih ga u pretinac ispod volana..da bude blizu..
Eno ga..nemiče se od tamo..za sreću na putu..za moje pute i stranputice..
za vjetrove sa boka i za sunce u oči..za svaki minut proveden sa Njom...

Neka stoji...
- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Vjerovanja

Ljudi koji vole samo jednom u životu,ustvari su površni.Ono što oni nazivaju vjernošću to je ljenost navike ili nedostatak fantazije.Vjernost ! U njoj je strast za svojinom.Mnoge stvari bismo odbacili kada se ne bismo bojali će ih drugi uzeti...
- 11:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Nove Godine

- Kako ti je bilo za Novu?, - upita netko

- pa tako... ja nikad nisam euforičan kad su takve
stvari u pitanju..davno su me prosle euforije.Više
to je bio kao neki izlazak malo duži mozda nego
inače..sa "malo puno" vise gužvi nego
inače. Nikad nisam smatrao da je Nova Godina neki
novi početak..za mene je to uvijek
nastavak.Teatralnost u takvim trenutcima je
previše primitivna, a najbolja realnost je jutro
poslje kada se ustaneš, pa prebrojiš, pa kuziš pa
se osvrnes unazad..pa sebe pokušaš vidjeti
unaprijed...uvijek tim redosljedom, svake
godine. - odgovorih
- 02:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Krovovi

Kad mi pridodje sanjam krovove..
Odavno su me prošli trnci samilosti...
ali kada dodjem u tvoje naručje
...i krovovi se otapaju pod njima...
- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čudesna zemlja

...iza sedam mora.. sedam gora.. sedam mjesečevih mjena i iza sedam duginih boja postoji mjesto
gdje su odraslima zatvorena vrata... Mala sedefna srebrena vrata skrivaju svijet u kojemu
pristup nemaju ni putnici namjernici, ni kraljevi, ni princeze...ni vladari ni predsjednici...
Male crne,žute,bijele ruke pružaju svoje osmijehe po cijelome tome kraju..
Nigdje nevidjeh toliko ozarenih lica kao u toj zemlji..nigdje nevidjeh oči toliko sjajnije od očiju
tih malih ljudi.Dadoh im ruku..vratiše mi ih milion...dadoh im srce..napuniše mi ga sa stotinu malih srdaca..
dadoh im osmjeh...uplakah od smijeha..dadoh im pušku...igraše se njome.
Nigdje nevidjeh dom sagrađen maslinovom granom...nigdje nevidjeh golubove bijelije od golubova u toj zemlji...
nigdje ne vidjeh toliko suza na jednom mjestu a mržnje odnikud.
Jedino mjesto na svijetu gdje bih se volio skriti...jedino mjesto na svijetu gdje me nikad nebi našli...
- 22:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Petak je veče...

...Krenula je prema meni,
tiho...elegantno...kao koraci mog mačka Maxa koji se onako uvijek ponosno šetka po kući..
Gledao sam neki morbidni film polurazvaljen na mom kauču..i nisam skoro ni obraćao pažnju na
Anu jer se Ana osjećala kod mene kao kod kuće.Znao sam jos odonda kad smo išli zajedno
u vrtić, odonda kad smo se igrali prvi put doktora odonda kad smo zajedno
obružavali dosadne prve i zadnje sate u osnovoj školi.Bili smo prijatelji.Službeno.
Sve do tada.Sjela je kraj mene. Imala je na sebi crne satenske uske pripijene hlaće koje su
fino ocrtavale njenu malu, ali fino oblikovanu guzu. Oštro oko u takvom miljeu dalo bi
zamjetiti i njen vješto ucrtan venerin brijeg ispod satenskih hlača.Oduvijek sam znao
da ima savršene grudi..čvrste i podatne..taman onolike koliko trebaju da zapale maštu muškarca.
Njen dekolte su njeni aduti.Osjećam miris njenog dekolta po Nivea kremama, i skoro sam mogao
osjetiti sve pore mirisnih polja njenih prsa.Tek tanka crvena dekoltirana pamučna majica
skrivala je radosti.Na nogama je imala roze kućne papuće sa zečićem u kojoj su stajala
njena gola stopala. Pa sta će jos nešto više za susjeda koji stoji kat iznad nje ?!

"Hi" - kaže Ana i sjedne pored mene.
"Hi tebi" - odgovorio sam joj lagano skrečući pogled ka njenim očima.
"Šta se radi" - upitah je.
"Ma ništa, znam da si doma sam pa ti došla malo praviti društvo" - reče mi.
"Aaa fino, ajde bar netko da me se sjeti ovaj petak veče" - kažem joj onako sa blagim osmjehom na licu.

Nismo puno pričali. Šta pričati sa nekim koga vidiš svaki dan i koga znaš godinama.
Sjedili smo tako jedno pokraj drugog barem narednih 10 minuta. Ja sam buljio u iste one
morbidne scene filmova koje obično prikazuju poslje 22:00 sata na drugom programu.
Primjetio sam da joj tišina postaje neugodna, mada nisam tome pridavao važnosti..
Prebacivala je prečesto nogu sa jedne na drugu stranu, igrala se sa uvojcima svoje duge ravne crne kose,
zapalila je cigar i gasila ga poluispušenog...bila je nemirna..
I nakon svega, nagnula je guzu na rub kauča, pogledala me sa svojim tamnim sjajnim oštrim očima i rekla:

"Mačak".- "Ja bi se mazila". - prošapta mi.

I dok sam se snašao, već sam osjetio njene vrele usne na mojima...

Njene oči iskrile su poput žezla dok je nijemo spuštala usne na moje...Osjetio sam njen jezik na
kutu usana i pokoji pramen kose što mi je padao na lice..Zažmurio sam..zatvorio oči..i nisam ih otvorio do danas..

Sjela mi je u krilu i osjetila na svojoj guzi kako se nemir budi u mojim hlaćama. Bila je iznenađena kako sam tako
brzo reagirao na nju, jer je mali već bio toliko tvrd da su mu gaćice postale preuske i želio je vani. Ona je to znala.
No nastavila je svoju igru, ljubeći me po vratu, zaušnjacima i ramenima, skidajući dio po dio moje odjeće..Najprije majica, pa
potkošulja...Nisam mogao ništa osim da se prepustim. Bacila me na kauč, i nastavila svoju igru svojim vrelim usnama..
Ljubeći mi rebra.. trbusnjake..sve dok nije oslobodila moj davno ukrućeni penis.. "Mmmmm" - promrmljala je.
Uhvatila je moj kurac u korijenu, čvrsto ga stegla da sam mislio da će me povrijediti.I njene usne su tek tada dobile
pravo značenje.Pušila ga je tako pažljivo kao kad malom djetetu daš sladoled da se bori sa njime...da ne ispadne niti jedna kap.
Grickajući mi obrijana jaja povukla je svoju ljevu ruku u pravcu svoga međunožja.Jednom rukom mi je držala ukrućeni kurac,
lizala mi prepone a drugom je palila svoju pičku svojim dugim prstima.. Nisam više mogao izdržati.

Podigao sam je...skinuo joj hlače, osjetio njenu usplahirenu vlažnu pičku i pulsirajući klitoris...želio sam samo jedno..
Povukao sam je za njenu dekoltiranu majicu, strgnuo grudnjak i zaplovio njenim grudima kao brodolomac.Ali ne predugo.

"Hoćes zguza" - upita Ana
"Da" - rečem joj.

Stala je četveronoške na moj kauč, vješto uzdižući svoju prčastu guzu..Njeni bokovi spojili su se sa mojim i njena ribica
proguta u mahu natekli kurac."Aahhh" - zadahtala je...Nabio sam ga do muda i vrhom glavića osjetio dno. Drhtala je na mom
kolcu nemoćna da izbjegne silne udare i munjevita zabijanja raspomamljenog kurca. Osjetio sam kako se moji sokovi mješaju
sa njenim i kako joj teku sa unutrašnje strane njenih bedara.."Aaahhh"- stenjala je a ja sam poput stroja nastavio zabijanje
sve dok se ubrzo nisam predao pred njenom osvojenom tvrđavom. U trenutku dok je svršavala, puštajući glasne uzvike prosuo sam
svoje sjeme po njenim bedrima i bijeloj tvrdoj stražnjici.

"Dođi", - rekla je. "Moram te nagraditi za ovo. Daj mi pusu"
"Hmmmm" - samo sam promrmljao

"Baš ti hvala susjetka sto si me se sjetila ovo sumorno petak veče" - kažem joj poklanjajući poljubac na vrhove usana.
"Nisam to očekivao od tebe večeras"
"Eh mačak...već dugo sam te željela ..i ne zamjeri mi sto sam večeras bila takva..morala sam..to je bilo jače od mene" -
odgovori mi Ana tugaljivo.

"Sve ti je oprošteno Ana" - rekoh joj poluglasno, zakopčavajući posljednje dugme na njenim satenskim hlaćama..
- 02:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Fantazija...

Biti sam..čist, okupan, napaljen..mirisnog tijela i bludnih misli..Ona.Vitka, nasmijana, nova..vješto skrivajući svoje sokove sladosrca izmedju butina sve dok ih lagano preko koljena neraširim blagim otklonom ruke..I tad pocinje brodolom.Bez straha, potpuno svoji u poljupcima.Po cijelom tijelu. Golom tijelu. Vrelim tijelima.Opuštenim potpuno. Bez predrasude o prošlim ljubavima, o prljavštinama, o prošlim vezama i budućnostima..samo taj trenutak i nista više..ma koliko on kratko trajao..



Goli vrat njen osvaja me od početka...i ja osvajam nju sasvim lagano preko vitkog vrata..preko golog torza do stražnjice i medjunožja.Tu se zadrzavam i mirisem svjeze obrijani izvor poimanja..pa poljupcima sa unutrašnje strane bedara do kraja te sljepe ulice.i tu zastajem, oduševljen ...poljupcima i jezikom putujući do ludila..i tek tada gubi kontrolu skida me do kraja,otkopčava slic i vadi rukom moj odavno nabrekli i navlaženi penis.i stavlja ga u sebe, na meni..izvijajući svoje tijelo kao riba na suhom..poluzatvorenih očiju, na trenutke glasnih uzdaha strasti.



I bacajući se po meni u trenutku uzdahne najjače dotada..i umrtvi se gola...mrtva..oznojena...smirena..kao nikad dotad...

- 03:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Leđa o leđa

Pred zoru je sa njene strane obično muk...njeni su bokovi polegli po jorganu kao zgaženi mak u meni neznanim poljima..nepoznam nijedan zvuk vlastite sobe, nijedan udarac vlastitog potiljka...nema tog mora koje skriva tajne kao more njenih leđa..dok spava...valovima zagrnuti snovi.Njeno more...nema tih lukova na baroknim fasadama davno zaboravljenih palača kao sto su lukovi bokova moje drage...



U sumrak je sa njene strane obično žal..čedna začuđenost grudi.. uvijek svježi nedorasli plodovi na kapiji sladosršća...poluocjeđeni, puni soka...grožđa..kako je lako ostati nijem i pored milijun riječi u sebi...kako je lako ostati bešćutan...



u toj molitvi ostajem sam...sasvim sam i nedorečen..neisplati se remetiti tišinu..


- 02:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Uvodi

Info:

ICQ: 102937415




...nebudi luda,
hodaćemo još bliski uzglavlju,
zajedno u jutra poznata...
zaboravit ćemo psovke oko objeda..
nemire čvrstih zidova...
I tada..kada prenesem preko praga nevjestu boli
raskopčane bluze i pijanih čipki..
postati ćemo mi..
glasnici mjesečevih mjena
i riječ u rastancima...

Daždi...

...htio sam da budem krošnja bagrema u proljeće...da budem mjesto gdje će urezivati tvoje ime meni nepoznati ljudi...gdje će se djeca vješati o moje grane nedozrele..htio sam da budem samo dažd...na bagremu...

Ubojstvo

Sama izaberi oružje
i dođi na polje promašenih nadanja
u trenutku moje slabosti...
I kada srce otkuca pet koraka od očaja
ubij me u sebi